Profesor informatike u zagrebačkoj osnovnoj školi Marko Šolić svojom inicijativom oduševio je Hrvatsku 2017.godine. Osmislio je i uz pomoć škole opremio učionicu budućnosti, pripojivši joj u nekoliko poteza epitet pametne.
Kako mu je to pošlo za rukom, smatra li svoje djelo dovršenim te što misli o svojim učenicima i obrazovnoj klimi u zemlji, otkrio je u razgovoru za tportal.
Kako ste došli na ideju o uređenju učionice?
Prvog dana kad sam došao raditi u Osnovnu školu Matije Gupca poslao sam fotografiju učionice svom mentoru, da vidi kakvu sam ogromnu i lijepu učionicu dobio. Ono što je predstavljalo problem je to da je zbog veličine učionice pametna ploča bila dosta daleko od učenika iz zadnje klupe. Ove školske godine odlučili smo riješiti problem razmišljanjem na malo drugačiji način. Ako postavimo obične velike televizore umjesto ploče ili projektora, možemo ih postaviti više i gdje god je potrebno. Na kraju je odlučeno da idemo s dva televizora u sredini učionice, koji su okrenuti u suprotne strane, tako da svi učenici mogu vidjeti što se trenutno radi. Pisanje po televizorima riješeno je korištenjem grafičkog tableta Wacom - istog onakvog kakav koriste primjerice dizajneri za rad u Photoshopu. U računalo je stavljena nova grafička kartica koja se može nositi sa zahtjevnošću dva 4K (Ultra HD) televizora, uz dodatni monitor za učite8lja.
Kako je prihvaćena među učenicima, a kako među kolegama?
Učenici su, naravno, oduševljeni, ali to nije iznenađenje u današnjem svijetu u kojem lako 'padaju' na bilo kakvu novu tehnologiju. Ono što je bitno je da ta tehnologija uistinu olakšava rad. Imao sam veliku sreću da završim u školi koja je već odlično opremljena i u kojoj se konstantno ulaže u nove tehnologije. U takvom okruženju nije ni toliko teško provesti ovakav projekt. Od prvog iznošenja ideje direktorica je dala punu potporu projektu, momci iz računovodstva su se pobrinuli da sve ide glatko, a meni je ostalo samo da isplaniram kako da cijela stvar tehnički profunkcionira. Tu su opet u igru uskočili učenici koji su pomogli u nekim poslovima, poput provlačenja četrdeset metara kabela kroz vodilice, a za teži dio montaže pobrinuo se školski domar.
Je li velik interes za informatiku u školi?
U većini razreda većina učenika ide na informatiku.
Što bi njihov interes moglo dodatno potaknuti?
Ovo je dosta veliko i komplicirano pitanje. Svaka nova tehnologija pomaže poticanju interesa učenika jer donosi onaj wow faktor. Škole su nekad bile prva mjesta u lokalnim sredinama u koja bi došao radio ili kasnije prvi televizor. Ako možemo postići to da škole i danas budu tehnološki napredni centri - tim bolje i za nas i za učenike.
Koji vam je idući korak u privlačenju učenika da se više bave ovim područjem?
Idemo polako, korak po korak. Da mogu zamisliti neku idealnu učionicu, vjerojatno bi imala na stotine ekrana spojenih u jedan koji ide preko svih stropova, zidova i podova. Sve bi se kontroliralo gestama, učenici bi imali naočale za virtualnu stvarnost, ali ne ove velike koje se nose na glavi, nego neke nanometarske veličine koje bi mogle ići direktno na zjenicu. Ili još bolje, zašto ne do kraja razviti brain-machine interface pa možemo i s učionicom i međusobno komunicirati na način koji bi izgledao kao telepatija? To su sve tehnologije na kojima se stvarno radi, ali u praksi ih nećemo imati još desetljećima. Ono što bismo mogli napraviti je npr. nabaviti još nekoliko pojačivača signala, pa možda na TV uspijemo slati i 10-bitnu umjesto 8-bitne slike. Sitan je to korak koji možda nitko neće ni primijetiti, ali je nešto. Ili, bitnije od cijele ove priče s tehnologijom, pratiti što se svakodnevno događa u svijetu informatike tako da to mogu prenijeti učenicima jer oni redovito saznaju za nove tehnologije prije nego odrasli. Kad odrasli počnu koristiti Facebook, učenici ga više ne koriste zato što nije više kul - baš zato što su na njemu svi odrasli. Oni su već prešli na Snapchat dok neko iz razreda ima Youtube na kojem zarađuje novac stavljajući videa svog lika u nekoj igrici, a da niko od odraslih nema pojma kako se to uopće dogodilo niti o čemu se zapravo radi.
Ako ne možemo pratiti što nam učenici rade, kako ćemo ih znati savjetovati oko toga što je od novih tehnologija korisno, a što štetno? Upravo zato je uloga učitelja možda i bitnija nego ikad. Jedino što možemo napraviti je konstantno raditi na sebi da bismo kvalitetnije radili s učenicima i usput se nadati da će netko negdje to i prepoznati.
U IDEALNOJ UČIONICI SVE SE KONTROLIŠE GESTAMA
0
Za sva pitanja obratite se u komentaru ili u rubrici kontakt