"Ja sam Jelena Jović, učiteljica razredne nastave u Osnovnoj školi Vladimira Nazora Odžak. Ključni problem koji sam identificirala na početku ovog projekta je nedostatak dvosmjerne komunikacije između roditelja i učitelja, kao i manjkava saradnja što se odražavalo na učenje učenika kod kuće, a i u školi.
Moj je cilj bio poticati partnerstvo na relaciji učitelj-roditelj, roditelj-učenik, učitelj-učenik kroz razna područja, oblike i načine saradnje te tako povezati školski i porodični odgoj i obrazovanje, sa zajedničkim ciljem aktivnog učenja učenika, razvijanja divergentnog mišljenja i istraživačkih aktivnosti kako u školi tako i izvan nje.
Nastojala sam utjecati na stvaranje partnerskog odnosa otvorenom komunikacijom roditelja i učitelja, na način da roditelji govore o ponašanju svog djeteta u porodici, o zajedničkim doživljajima, o porodičnoj situaciji, ciljevima i metodama odgoja te s druge strane da učitelj roditeljima približi školsku svakodnevicu. Vrlo efikasan način da roditelji približe svoju percepciju djeteta u porodičnom okruženju je da su napisali pismo učitelju.
Primjenom raznih oblika saradnje uz otvorenu i dvosmjernu komunikaciju, povezivanjem porodičnog i školskog odgoja, stvaranjem suodnosa i partnerstva utjecalo bi se na učenike, školu i na roditelje. Učenici bi postizali bolje rezultate u učenju, razvijali bi pozitivne stavove, naučili bi izražavati svoje mišljenje, izgradili bi identitet, samopoštovanje, samopouzdanje i samostalnost. Škola, odnosno učitelj, imao bi pomoć, dobio bi saveznike u rješavanju problema, postali bi motiviraniji za rad i zadovoljniji. Roditelji bi ojačali samopouzdanje, bili bi bolje informirani i postali bi sudionici u školskom životu.
Prvi korak bio je proučavanje literature na temu partnerstva škole i roditelja te analiziranje nekih istraživanja i dobivenih rezultata. Na osnovu toga napravila sam anketu sa pitanjima koja odgovaraju mom fokusu. Roditelji su popunili anketu kojom se istraživalo kakav oni stav imaju prema partnerstvu, koliko je do sada zastupljeno u školi, u kojim aktivnostima već sudjeluju i šta bi oni htjeli od učitelja kao partnera.
Nakon analize podataka došli smo do zaključka da su svi otvoreni prema izgradnji tog odnosa. Ponajviše kroz radionice, edukativne roditeljske sastanke, sedmična pisma, kutak za roditelje te kao volonteri u nastavi i pomagači u razredu/školi.
Roditelji sudjeluju kao pomagači u uređivanju učionice i prostorijama škole, pomažu pri obilježavanju značajnijih datuma i u aktivnostima vezanim za događaje u Mjesnoj zajednici. Uključeni su i drugi ljudi iz lokalne zajednice prema svojim interesima, sposobnostima ili sredstvima kojima raspolažu, a nama budu korisna.
Formirali smo listu telefonskih brojeva te tako putem „brzog telefona“ roditelji mogu tražiti savjet u vezi sa zadaćom ili nečim drugim što bi htjeli uraditi s djetetom (roditelj-roditelj, roditelj-učitelj) i služi za prijenos obavijesti. Pokazao se kao vrlo efikasna i prihvaćena metoda.
Napravili smo termine za individualne razgovore (informativne i edukacijske) te svaki roditelj najmanje jednom mjesečno dolazi. U kutku za roditelje prakticiramo „jutarnje čavrljanje“ kojim rješavamo tekuće teme.
Moj cilj je i da kroz partnerstvo postignemo aktivno učenje učenika, te sam s roditeljima prvo porazgovarala što znači aktivno učenje. Na jednom od roditeljskih sastanaka, kroz zadatak „Kako biste pomogli svom djetetu da za domaću zadaću treba...“, ustanovili smo da roditelji često sprječavaju aktivno učenje jer su djeca pasivna, a roditelji aktivni. Kroz primjere im je pokazano kako će poticati istraživački duh i aktivno učenje kod djece.
Učenici su dobili tablicu „Pratimo svoj uspjeh u školi i domaću zadaću“ u kojoj učenici samostalno vode evidenciju u dogovorenim rubrikama. Aktivnost i istraživački duh učenika se maksimalno povećao. Za određen broj bodova u tablici, dobiju nagradu (ocjena ili nešto drugo što bi učenici izabrali). Takvu tablicu roditelji su prenijeli i na obaveze kod kuće.
U budućnosti nastojim metode, koje su se pokazale dobrim načinom uspostavljanja saradničkog odnosa, dalje primjenjivati i proširivati. Oblici partnerstva i saradnje koji iziskuju više samoinicijative roditelja trebaju se nadograditi ili prilagoditi roditeljima, nakon što se uspostavi suodnos i povjerenje roditelja i učitelja. To se više odnosi na izvanškolske aktivosti učenika u koje se uključuju i roditelji, ali za sada samo na inicijativu učitelja.
Kroz ovaj projekat najveći se utjecaj postigao kod roditelja. Roditelji su postali sudionici u školskom životu, a partneri u aktivnom učenju sa svojim djetetom kod kuće."