Jedne večeri bilo je strahovito nevrjeme: sijevalo je i grmilo, kiša je pljuštala, jednom rječju bilo je užasno.
Tada neko zakuca na kapiju dvorca, a stari kralj pođe da otvori.
A napolju je stajala jedna princeza. Ali kako je izgledala od kiše i ružnog vremena! Voda joj je curila s kose i odjela i slivala se u vrhove cipela, pa na pete opet izlazila, – a ona je tvrdila da je prava pravcata princeza!
“To ćemo već doznati”, – pomisli stara kraljica, ali ne reče ništa, već ode u spavaću sobu, ukloni svu posteljinu i stavi zrno graška na dno postelje; zatim uze dvadeset dušeka i stavi ih preko zrna graška, a odozgo još dvadeset perina od guščjeg perja.
Tu je trebalo da prenoći princeza.
Ujutru je zapitaše kako je spavala.
– O, vrlo loše, – reče princeza. – Gotovo cijele noći nisam ni trenula. Ko zna šta je bilo u toj postelji?
Ležala sam na nečem tvrdom, tako da sam po cijelom tijelu modra i zelena. To je strašno!
Tako su se uvjerili da je ona prava pravcata princeza, jer je kroz dvadeset dušeka i dvadeset perina od paperja osjetila zrno graška. Toliko nježan nije mogao biti niko, sem prave pravcate princeze!
Kraljević je uze za ženu, jer je sada znao da uzima pravu pravcatu princezu, a zrno graška odnesoše u umjetnički muzej, gdje se i sada može vidjeti, ako ga neko nije uzeo.
Za sva pitanja obratite se u komentaru ili u rubrici kontakt