Nema sumnje da od dobro organizovane saradnje porodice i škole umnogome zavisi pravilno shvatanje i praktično ostvarivanje osnovnih ciljeva odgoja.
U uslovima jedinstvenog odgojno-obrazov
nog djelovanja porodice i škole ne može biti, u principijelnim pitanjima, razmimoilaženja
između roditelja i nastavnika u koncepciji vaspitno-obrazo
vnog rada, u stavovima prema učenicima, u odabiru adekvatnih metoda, sredstava i oblika rada, u izgrađivanju društvenih, moralnih i karakternih osobina, u pripremanju mladih za aktivan stvaralački rad i aktivnu društvenu ulogu, u profesionalnom osposobljavanju
i usmjeravanju mladih ljudi. Roditelji i nastavnici su odgovorni za svestran i harmoničan razvoj mladih ljudi.
Roditelji i nastavnici se dogovaraju kako je moguće poboljšati materijalne uslove škole, povezati školu sa životom i učiniti je “istinskom radionicom ljudi”.
Oni obezbjeđuju jedinstveno djelovanje svih odgojnih faktora,brinu se da društvena sredina obezbijedi povoljne uslove za socijalizaciju,
humanizaciju i afirmaciju ličnosti.
Roditelji i nastavnici se staraju da dijete zavoli školu i školski rad,da rado ide u školu, da sa osjećanjem zadovoljstva udovoljava školskim obavezama,da samoodgovorno djeluje u kolektivu, da se kulturno ponaša i organizovano zabavlja, da u izboru sadržaja zabave ima ukusa i da se suprotstavlja svim negativnim pojavama koje bi mogle da uspore njegov razvoj. U uslovima prisne saradnje roditelja i nastavnika moguće je permanentno pratiti rad i razvoj učenika i ukazivati mu blagovremeno na eventualne propuste i zastranjivanja i otklanjati efikasno negativne osobine koje se pojavljuju u njegovom životu i radu.
Saradnja porodice i škole doprinosi aktiviranju i osposobljavanju
roditelja za pedagošku djelatnost ,omogućuje roditeljima uvid u to koliko i kako je moguće pomoći školi u njenom radu i ostvarivanju jedinstvenih pedagoških akcija. Škola upoznaje roditelje sa promjenama, reformama koje se u njoj vrše ,kako bi ih roditelji shvatili i prihvatili,da bi se kod njih suzbilo nepovjerenje prema novom. Škola ukazuje roditeljima nužnost rješavanja svih odgojnih problema u skladu sa ciljevima i zadacima odgoja,na nužnost sticanja znanja iz oblasti pedagogije, psihologije i drugih nauka, upućuje ih kako da pomognu djeci u učenju, da savladaju tehniku učenja i steknu radne navike i sl.
Škola nalazi i pogodne oblike, puteve i sredstva rada kojima prenosi ta potrebna znanja na roditelje. S druge strane roditelji treba da pružaju dragocjenu pomoć školi i nastavnicima u raznim oblastima odgojno-obrazov
ne djelatnosti. Ta pomoć se, pored ostalog,sastoji
i u pružanju pomoći i olakšica nastavniku da upozna dijete, uslove u kojima ono živi i radi ,probleme sa kojima se bori, njegove vrline i mane, da u rješavanju vaspitnih i drugih problema škole angažuje sve zainteresovane faktore i učini ih odgovornim.
Bez prisne, iskrene i drugarske saradnje porodice i škole nema jedinstvene pedagoške akcije, a samim tim neće biti ni očekivanih rezultata.
Saradnju porodice i škole ne smiju shvatiti ni jedna ni druga strana kao slučajan, prigodan, kampanjski rad.To mora biti promišljen, organizovan i planski posao, stalna briga roditelja i nastavnika,koja
ulazi u prvi plan odgojnih nastojanja. Treba postojati uvjerenje kod obje strane da se odnos učenika prema učenju i radu ne formira samo u školi,nego i u porodici. Važno je,dakle, aktivirati roditelje. Sve roditeljske akcije, koje idu za tim da unaprijede odgojne i obrazovne zadatke škole,da pomognu fizički i kulturni razvoj djece,da podupiru sva nastojanja škole,sve su to ujedno akcije za što bolju i uspješniju saradnju porodice i škole. Akcijom, radom izgrađuje se najjača saradnja.
Saradnjom se obezbjeđuju najbolji metodi odgoja,stvara kod učenika povjerenje u preduzete mjere i sigurnost odgajatelja (roditelja i nastavnika) da će uspjeti u odgojno-obrazov
nom radu.
Za sva pitanja obratite se u komentaru ili u rubrici kontakt