Prije desetak godina često smo mogli čuti predviđanja o velikim mogućnostima koje nam pruža uvođenje informacijskih i komunikacijskih tehnologija u obrazovanje. Istovremeno, mogli smo čuti i skeptike koji su smatrali da će široka primjena računala u školi izazvati otuđenje među učenicima te neprimjereno i neobuzdano korištenje tehnologije. Ipak, iskustva rada u razredu pozitivno govore o uspješnom i kreativnom nastavnom procesu koji se temelji na raznolikosti sustava u kojem učitelji kao izvrsni metodičari i pedagozi kontrolirano i usmjereno koriste nove tehnologije.
Djeca koja se od rane dobi služe suvremenom tehnologijom (pritom mislimo na računala, tablete, iPhone, iPode, e-čitače, elektronske okvire itd.) vrlo se brzo prilagođavaju novim tehnološkim izazovima.
U nastavnom procesu važno je poticati usvajanje i razumijevanje novih sadržaja u svim naučnim i nenaučnim područjima. Tada možemo reći da je tehnika stavljena u službu znanja što je ujedno i njezina primarna zadaća.
Poznato je da djeca, igrajući igrice, postižu zavidnu razinu sposobnosti upravljanja tipkovnicom i mišem. Prilikom igranja edukativnih igrica namijenjenih ranom učenju matematike, bosanskog jezika te drugih predmeta, dijete kroz igru ovladava novim uređajima i programima. Nastava koja uključuje nove tehnologije zanimljiva je, bogata, raznolika i savremena te omogućuje ponavljanje do potpunog razumijevanja.
Sve je veća primjena računala pri učenju početnog čitanja i pisanja. Uz uobičajene postupke, prepoznavanje slova na tipkovnici te ispisivanje kratkih riječi i rečenica s pomoću računala, prvašićima će biti više zabava nego naporan rad. Učenje prepoznavanja imenica u tekstu može biti mnogo dinamičnije i uspješnije ako kao sredstvo koristimo edukativni softver. Igranje matematičkih igrica na računalu olakšava učenje matematike.
Primjena modernih tehnologija u muzičkoj kulturi obogatila nas je za mogućnost upoznavanja izgleda i zvuka svih postojećih muzičkih instrumenata. Mali prsti na tastaturi mogu učiniti čuda s pomoću virtualnog sintisajzera.
Poznata djela svjetskih i domaćih velikana kista sada su približena i prikazana uistinu svakom učeniku. U prošlosti, samo su rijetki sretnici imali mogućnost šetnje Ermitažom, Louverom, galerijom Uffici u Firenci.
Sadržaji prirode i društva lakše se objašnjavaju, obrađuju, ali i brže uvježbavaju i ponavljaju. Nekadašnju pasivnu ulogu TV emisija (koje se još uvijek mogu kvalitetno koristiti) djelomično preuzima aktivan rad na računalu. „Pred televizor idete kad mozak želite isključiti. Pred računalo idete kad ga želite uključiti." – samo je jedna od brojnih izreka koje nam je, uz ostalo, darovao neprežaljeni Steve Jobs.
U hrvatskim školama postoje različiti pristupi usvajanju novih tehnologija. Neki zastupaju mišljenje da učenje i upoznavanje tehnologije mora biti posebno područje u vidu predmeta informatike koji bi se predavao od prvog do osmog razreda osmogodišnje škole. Za sada to imamo priliku samo u višim razredima (šesti do osmi razred) i to kroz izbornu nastavu informatike i dijelom putem sadržaja koji su ponuđeni u sklopu redovne nastave kroz predmet tehničke kulture. Tu se odmah javlja problem kontinuiteta rada i različitih polaznih znanja i vještina kojima djeca raspolažu. U nižim razredima imamo još nestalniju i neujednačeniju ponudu. Većina škola ne nudi programe informatike za učenike od prvog do četvrtog razreda. Rijetki su oni kojima je to omogućeno. Naravno, posljedica je to i nedostatka resursa, kadrovskog i tehničkog. Pojedini stručnjaci mišljenja su da informatika uistinu i ne bi trebala biti predmet, već da se upotreba informacijskih i komunikacijskih tehnologija implementira unutar svih ostalih predmeta.
Kako god bilo i u kome god smjeru će se razvijati tumačenje i upoznavanje tehnoloških dostignuća, te njihova upotreba, važno je ne podleći zamci „informatika sama sebi svrhom“. Mijenjajući pristupe, metode i razmišljanja mijenjamo sebe, a to je izuzetno važno za nas i za naše učenike. U tome će nam pomoći raznolika upotreba moderne tehnologije. Ne dopustimo da nam se dogodi zastrašujuća misao Petera Cochranea koji je rekao: „Zamislite školu u kojoj djeca znaju čitati i pisati, ali učitelji ne znaju, i dobit ćete metaforu informacijskog doba u kojem živimo."
Za sva pitanja obratite se u komentaru ili u rubrici kontakt