U njoj se sudionici osjećaju dobro, opušteno, sigurno, uvaženo i priznato te i ako dođe do nesporazuma i sukoba lakše će doći do njihovog komuniciranja što ne predstavlja smetnju odgojnog procesa, već njegovo unapređenje. Kada je u pitanju škola i život u školi i učionici, tu sredinu definiramo kao razrednu radnu klimu.
Naravno, da bi u potpunosti sagledali problem razredne radne klime kao faktora stvaranja nesporazuma i sukoba u komunikaciji između učenika i nastavnika, moramo objasniti i samo značenje navedenih pojmova. Istraživanjima je dokazano da uspješniji nastavnici imaju povoljnije i ljepše mišljenje o svojim učenicima, pozitivnoj razrednoj radnoj klimi, o demokratskom stilu vođenja kao i svojim kolegama i pretpostavljenim. Iz ovoga proizilazi da je veoma velika uloga nastavnika za uspostavljanje uspješne komunikacije u odgojno-obrazovnom procesu kao i njihove interakcijske povezanosti. Još ako ovome pridodamo i
kvalitetnu razrednu klimu imamo sve preduvjete ispunjene za dobar razvoj interpersonalnih odnosa unutar
komunikacijskog aspekta odgojno-obrazovnog procesa.
Komunikacijska razredna radna klima, odnosno razredni ugođaj koji nastavnik uspostavi sa učenicima u znatnoj mjeri može uticati na učenikovu motivaciju i učenikov odnos prema učenju. Mi je možemo definirati kao posebnu vrstu socijalnih odnosa u razredu, izraženu kroz oblike komunikacije nastavnika i
učenika a prožetu njihovim emocionalnim vezama koje vode ka trajno dobrim rezultatima u učenju, naravno, uz očuvanje zdravih emocionalnih odnosa kako prema drugima tako i prema samom sebi.
„Razredni ugođaj koji potiče učenike na aktivnost je onaj koji se opisuje kao: svrhovit, radni, opušten, poticajan i
sređen. Svrhovitost i radinost uglavnom se zasniva na načinu na koji nastavnik ističe potrebu za stalnim napretkom u učenju (Osmić, I., 2002: 81).
Ovo možemo shvatiti i kao dobru organizaciju rada u razredu koja je praćena učenikovim prihvaćanjem nastavnikovog autoriteta ali samo u slučaju da uz to učenici sami sebe poštuju i uvažavaju. U ovom slučaju, nastavnik učenicima uvjek mora biti „pri ruci“, spreman da im pomogne, da ih potakne na rad i izvršavanje njihovih obaveza.
Nastavnik treba da djeluje pozitivno, i u takvom djelovanju stvara pozitivnu atmosferu ili klimu u razredu u kojem sa ovakvim odnosom sigurno vlada red. Uz red koji će tada vladati u razredu, zadovoljno i sretno će se osjećati kako nastavnik, tako i učenici. Mislimo da nije potrebno ni napominjati da uspostavljnje reda mora biti temeljeno i nadopunjeno slijedećim obilježjima: svrsishodnosti, opuštenosti, srdačnosti, radinosti i poticajnosti. Ovo uopće nije lagan zadatak ako se uzme u obzir da nastavnik ne radi samo sa jednim učenikom, već pred sobom ima 20-30 učenika od kojih veoma često nisu svi usmjereni i koncentrirani na nastavnika, njegove upute i predavanja, njegovu komunikaciju, tako da ni
stupanj interakcije nije zadovoljavajući. U ovom slučaju pred nastavnikom stoji veoma težak zadatak-kako animirati i zainteresirati sve učenike, pridobiti njihovu pažnju, uspostaviti komunikaciju sa zavidnim stupnjem interakcije, bez prisile i kazne, a pri tome koristeći jedinu prihvatljivu metodu, a to je metoda otvorene saradničke komunikacije.
Generalno uzimajući, većina autora u pedagoškoj literaturi razlikuje dvije komunikacijske klime.
Prva je defenzivno-prijeteća, a druga podržavajuće-otvoreno-suradnička. U defenzivno prijetećoj komunikacijskoj klimi međusobno se ocjenjujemo, kontroliramo, strateški dirigiramo, bez empatije (neutralno) ponašamo, superiorno nadmećemo i natječemo i puni smo međusobnog nepovjerenja. Podržavajuće-otvoreno-saradnička komunikacijska klima jest ona u kojoj prepoznajemo probleme, spontano se ponašamo, uživljavamo se u sugovornika (empatija), s njim se ravnopravno ophodimo, provizorno planiramo, surađujemo i njegujemo međusobno povjerenje (Brajša, 1994: 79).
Postavlja se pitanje kakva razredna klima
vlada u našim školama? Nažalost, ovdje „sa žaljenjem moramo konstatirati, a na osnovu iskustava iz dosadašnje prakse u nastavnom procesu, da se naše škole ne mogu pohvaliti sa zadovoljavajućim prisustvom podržavajuće-otvoreno-saradničke klime, čak bi se prije moglo reći da kod većine nastavnika možemo
vidjeti defenzivno-prijeteću klimu kao i evidentno izraženu nespremnost za bilo kakvu pozitivnu promjenu u ovom smijeru.
Ovakva kvalitetna i kreativna komunikacijska klima može se razviti samo iz odnosa podržavajuće, otvorene i saradničke komunikacije, svakako je i jedini put koji vodi ka kvalitetnom i kreativnom razgovoru između učenika i nastavnika. Preduvjeti kvalitetne i kreativne komunikacije su sloboda, neugroženost, prihvaćanje i iskrenost, i to u svim segmentima komunikacije, znači i kada je u pitanju izbor partnera odnosno sagovornika, sadržaja, prostora i vremena kao i sam doživljaj učenika u vezi sa ovim segmentima. On mora slobodno vršiti izbor, bez ikakvog osjećaja ugroženosti, bez prisile prihvaćanja a pod uticajem iskrenosti nastavnika. Prihvaćanje treba biti od strane svih sagovornika, ono proizilazi iz slobode i neugroženosti, a
takođe samo ako smo slobodni i neugroženi možemo biti i iskreni. Ukoliko imamo slučajeve da se učenik prisiljava na komunikaciju (sa nekim, o nečem, u određeno vrijeme i na određenom prostoru), čime direktno postaje ugrožen, tada nedvojbeno dolazi do izbjegavanja
neiskrenosti u komunikaciji. Ovakvu komunikaciju možemo nazvati poremećenom i nekreativnom komunikacijom, i ona sa sigurnošću neće voditi ka kvalitetnoj razrednoj klimi.
Za sva pitanja obratite se u komentaru ili u rubrici kontakt