Što je digitalna kompetencija?
Digitalna kompetencija jedna je od osam ključnih kompetencija i odnosi se na pouzdanu i ključnu upotrebu cjelokupnog raspona digitalnih tehnologija za informacije, komunikaciju i za rješavanje osnovnih problema u svim aspektima života. Mnogima od nas to može zvučati jednostavno, ali prema Pregledu rezultata Digitalnog programa za 2015. nedovoljna razina digitalne kompetencije zabilježena je kod 40 % stanovnika EU-a, a 22 % stanovnika ne koristi internet.
Važno je napomenuti i to da „kao transverzalnom kompetencijom, digitalnom se kompetencijom pomaže i savladati ostale ključne kompetencije kao što su komunikacija, jezične vještine ili osnovne vještine u području matematike,“ na što je Riina Vuorikari ukazala u svojem stručnom članku.
Da bi se bolje razumjela narav te kompetencije, Europska komisija izradila je Europski okvir za digitalne kompetencije za građane (DigComp) koji je podijeljen u pet područja: informacijska i podatkovna pismenost; komunikacija i saradnja; stvaranje digitalnog sadržaja; sigurnost; i rješavanje problema. Postoji ukupno 21 kompetencija.
U bliskoj će budućnosti osposobljavatelji imati svoj vlastiti okvir pod nazivom DigCompEdu. U njegovom preliminarnom prijedlogu možemo pronaći šest područja razvoja koja uključuju profesionalno okruženje; stvaranje i dijeljenje digitalnih resursa; upravljanje korištenjem digitalnih alata; procjena; osnaživanje učenika; te olakšavanje digitalne kompetencije učenika.
Kako se razvija digitalna kompetencija u Europi?
U izvješću mreže Eurydice (2012.) navodi se da gotovo sve europske zemlje imaju određene nacionalne strategije povezane s digitalnom kompetencijom. U vrijeme studije, digitalna kompetencija podučavala se međukurikularnim pristupom na osnovnoškolskoj razini u svim zemljama EU-a, osim u dvije zemlje, te na srednjoškolskoj razini u svim zemljama, uz ostale pristupe koji su se upotrebljavali u nekoliko zemalja, kao što je na primjer uključivanje informacijske i komunikacijske tehnologije u određene predmete ili IKT podučavati kao zaseban predmet.
Ključni je faktora nastavnicima omogućiti dovoljnu razinu digitalne kompetencije. U najnovijoj studiji Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj, studiji TALIS (2013.), navodi se da je 18 % osposobljavatelja i nastavnika izjavilo kako treba više razviti vještine u području IKT-a za potrebe nastave, a 16 % za potrebe korištenja novih tehnologija na radnom mjestu.
Najveća europska mreža za nastavnike, eTwinning, nudi dobro okruženje u kojem nastavnici mogu sarađivati s kolegama te saznati o novim načinima korištenja IKT-a u nastavi. U studiji eTwinninga (2015.) navodi se da je 29 % nastavnika izjavilo kako je eTwinning imao snažan utjecaj na njihove tehnološke vještine za potrebe nastave, dok je 37 % smatralo učinak eTwinninga barem osrednjim. Nastavnici aktivni na mreži eTwinning ukazali su i na porast svojih digitalnih praksi u području podučavanja i učenja, npr. porast pohađanja internetskih tečajeva (78 %), zajedničke izrade materijala s učenicima (77 %) ili korištenja društvenih mreža zajedno s učenicima (76 %).
Kako mogu promicati digitalnu kompetenciju u svojem razredu?
Uvriježeno je da razvoj digitalne kompetencije treba započeti u ranoj dobi, no potrebno je pažljivo razmotriti koje će se vrste tehnologije upotrebljavati kao i vrijeme koje će za to biti potrebno. Na primjer, načela kodiranja mogu se naučiti koristeći papirnate čaše ili osnovne elemente. U ovom se europskom članku Znanost u školi objašnjava način kako to postići.
Talking Pictures nagrađeni je projekt eTwinninga u koji su uključeni učenici nižih razreda osnovne škole koji upotrebljavaju fotografije i videozapise kao jezik kojim se priopćavaju i tumače priče koje žele ispričati. Djeca uče kako stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine i fotografijama se može rukovati kako bi se prikazala različita gledišta.
Pratite nas na FACEBOOK-u : Učitelj 21. vijeka