Random Posts

DJECA I SPOLNOST -KAD I KAKO RAZGOVARATI





Na koji način treba razgovarati s djecom o spolnosti? Kako birati riječi? Boje li se roditelji reći da spolnost nije ništa loše jer misle da time potiču rano upuštanje u seksualne odnose? Na što djecu treba upozoriti? Šta im objasniti u kojoj dobi? Mnogi roditelji ne znaju kako početi razgovor, šta reći. I njima bude neugodno, zbune se i ne znaju što učiniti. 


Više znanja - manje eksperimentiranja 
Spolna edukacija u najširem smislu uključuje učenje o načinu ponašanja, vrijednostima i osjećajima o tome kako je biti muškarac ili žena, kao i učenje o anatomiji i funkcijama dijelova tijela. Roditelji su zbog kontinuirana kontakta s djecom njihovi primarni edukatori, osobito u ranoj dobi. Djetetovo znanje o spolnosti zbog toga će ovisiti o tome kako mu roditelji i druge odrasle osobe odgovaraju na pitanja te o tome koje im informacije pružaju.
Većina roditelja ne razgovara o svim aspektima spolnosti sa svojom djecom. 
Istraživanja su pokazala da roditelji najviše pričaju o trudnoći, a najmanje o temama kao što su spolni odnos, kontracepcija i spolno prenosive bolesti. 
Suprotno mišljenju da će znanje potaknuti ranije stupanje u spolne odnose, pokazalo se da je pružanje seksualnih informacija djeci povezano s odgađanjem seksualne aktivnosti u adolescenata. Odgovaranje na djetetova pitanja na jednostavan način, prikladno njegovu kognitivnom razvoju, može zadovoljiti znatiželju i smanjiti potrebu za spolnim eksperimentiranjem. 
Roditeljima je puno lakše govoriti o strahovima vezanim uz seksualni život djece, nego o tome što bi željeli za svoju djecu u tom području. 
A iskustvo rada s roditeljima pokazalo nam je da zapravo većina roditelja želi da njihova djeca: poštuju svoje tijelo izražavaju ljubav, nježnost i intimnost na prikladan način mogu kontrolirati svoje seksualno ponašanje brinu o svom seksualnom zdravlju, što uključuje samopreglede i redovite odlaske liječniku kad su dovoljno zrela i počnu ulaziti u spolne odnose, prije toga razgovaraju s partnerom o spolnom životu, uključujući stavove, uvjerenja, sustav vrijednosti, kontracepciju, značenje njihove veze i partnerskih veza općenito... 
Često se događa da se u razgovorima s mladima puno više pozornosti obraća na rizike seksualnog ponašanja, a izostavljaju se pozitivni osjećaji. 
Svaki adolescent kojem se neko nekad "sviđao" upoznat je s ugodnim osjećajima koji se javljaju kad dvoje ljudi osjećaju međusobnu privlačnost. 
Treba razgovarati s djecom o poštivanju svoga tijela, o tome što se može raditi s tijelom, kako se osjećati i kako brinuti o svom zdravlju.
Upoznatost s ugodnim aspektima seksualnosti iznimno je važna za normalan i zdrav razvoj. 
Evo nekih ideja koje vam mogu pomoći pri spolnom odgoju vaše djece... 

Spolna edukacija trebala bi biti kontinuiran proces, a ne "jedan veliki razgovor". Nemojte čekati da dijete odraste, pa da obavite i taj razgovor. Koristite svakodnevne situacije za razgovor, objašnjenja i odgovaranje na dječja pitanja. I vama će biti lakše ponuditi objašnjenja uz stvarni primjer, a i dijete će tako lakše razumjeti. 
Naprimjer, dok mlađoj kćeri mijenjate pelene, stariji sin vas pita gdje je sestri penis. Tada mu možete objasniti kako ga ona nema jer je djevojčica. Pitanja dočekajte smireno. Pokušajte se ne šokirati ili iznenaditi. To bi djeci moglo značiti da razgovor o spolnosti nije u redu ili da su time učinili nešto loše. Ako o spolnosti razgovarate s djecom dok su mala, veća je vjerojatnost da će vam doći s pitanjima i razgovorima o svojim osjećajima i kad budu adolescenti. 
Podijelite s djecom svoje stavove, uvjerenja, vrijednosti...
Razgovarajte o tome kako bi se muškarac i žena trebali međusobno ponašati. 
Možete imati stav o predbračnim odnosima, istospolnim vezama, o dobi primjerenoj za stupanje u spolne odnose... 
Recite djeci svoje mišljenje, ali im dopustite i da imaju svoje, koje može biti različito od vašeg. Budite otvoreni za dječja pitanja o seksu. Sva djeca imaju pitanja o seksu. 
Sa zanimanjem ih dočekajte i s voljom odgovorite. Sami ih pitajte zanima li ih još nešto. 
Ako dijete primijeti neugodu, iznenađenost ili čuđenje na vašem licu, može se dogoditi da sljedeći put po odgovore neće doći k vama.
Razgovor prilagodite djetetovoj dobi. Na dječja pitanja odgovarajte kratko, jasno, konkretno i na
način koji može razumjeti. Neka odgovor sadrži samo informacije koje je dijete tražilo od vas, bez širih objašnjenja. Kad ga bude zanimalo više, ponovno će vas pitati. Uz razgovor o tijelu, ne zaboravite osjećaje.
 Pričajte o ljubavi. Djeca trebaju čuti kako spolnost nije vezana samo uz tijelo. Pomozite djeci da imaju dobre osjećaje o vlastitom tijelu. Ne postoje dobri ili loši dijelovi tijela. Nemojte neke dijelove tijela nazivati prljavima ili zločestima. Pomozite djeci da se nauče brinuti o vlastitom tijelu.
Vježbajte razgovor o seksu s nekim drugim prije razgovora s djetetom. Jedini način da vam postane ugodnije razgovarati o seksu jest što više razgovarati o seksu. Ako vježbom postignete da možete opušteno razgovarati o ovoj temi s prijateljima ili partnerom, najčešće stečenu opuštenost i samopouzdanje možete prenijeti i u razgovor s djecom te na taj način spremno odgovoriti na sva njihova pitanja, a i svojim ponašanjem pokazati ono što im govorite.
Nemojte razgovor vremenski ograničavati. Općenito, ako nešto radimo u žurbi, ne napravimo to najbolje što smo mogli.
Tako je i sa spolnom edukacijom: ako se na dječja pitanja odgovara na brzinu, veća je vjerojatnost da nećemo biti potpuno zadovoljni odgovorom i ponuđenim objašnjenjem. U redu je odgoditi, ali ne i ignorirati.
Ako ne znate što biste odgovorili na neko od dječjih pitanja ili se ne snađete dovoljno brzo ili je neprikladno vrijeme i situacija, sasvim je u redu odgoditi razgovor, ali nipošto se takve okolnosti ne smiju koristiti kao izgovor za potpuno izbjegavanje odgovora.
Prihvatite i priznajte djetetu da ni vi ne znate sve odgovore. Budite spremni i prihvatite da sigurno nećete imati odgovore na apsolutno sva dječja pitanja.
Priznanje da niste "sveznalica" uči djecu da nitko ne može znati apsolutno sve (te da su i roditelji samo ljudi), a i da postoje druge mogućnosti pronalaska odgovora na svoja pitanja (npr. knjižnica, internet...).

Objavi komentar

0 Primjedbe